LEGENDA O PRAZMAJU I ZNAKU SOLOMUNOVU, Gorinka i Sv. Juraj ←1976.
Priču „Legenda o Prazmaju i znaku Solomunovu“ ispričali su Luce Dorcić Lovrić i Fabijan Tomašić-Velnić iz brdskih sela nedaleko Baške, a zapisao ju je Mihovil Lovrić[1] (1897. -1976[2].
LEGENDA O PRAZMAJU I ZNAKU SOLOMUNOVU (ŠTO)
Prije začetka ovoga svijeta nije bilo ni Zemlje ni neba, već samo Veliki Bog Svevišnji, koji je boravio u limbu[3], a oko njega samo su anđeli letjeli. Taj Božji limb imao je onu lijepu modru[4] boju, približnu tamnosinjoj boji mora. Kako su ona prva vremena prolazila, došlo je vrijeme za stvaranje ovoga svijeta. Tada je Svevišnji poželio stvoriti ovaj svijet i na njemu čovjeka. Učinio je to kroz dva tjedna Prvi tjedan Svevišnji je stvarao nebo, Zemlju i sve vode. Prvoga dana, a danas bi to bio ponedjeljak, Svevišnji je prvo stvori gornji sloj neba gdje stanuje Veliki Bog[5], anđeli, sveci i svetice. Drugoga dana, u utorak, Svevišnji je napravio drugo, srednje nebo u kojem stoje zvijezde, a gibaju se Sunce, Mjesec i planete. Trećega dana, u srijedu, stvorio je donji, treći sloj neba kojim se gibaju oblaci i lete ptice. Četvrtog dana Svevišnji je stvorio sva mora koja bijahu jedan veliki praocean, na čijem je dnu u to prvo vrijeme još kuhao početak Zemlje. Petoga dana, u petak, stvorena je Zemlja i kontinenti: Azija, Afrika[6], Amerika[7], Australija, stvoreni su svi oceani Tihi, Atlanski ocean, Južni ocean[8], Indijski ocean, Sredozemno more[9] i neka mala mora, poluotoci i otoci. Šestoga dana, u subotu, Svevišnji je stvorio na kontinentima rijeke, potoke, zdence, ušća, močvare i jezera. Sedmoga dana, u nedjelju, Svevišnji je bio umoran od stvaranja pa se odmorio. Svevišnji je drugi tjedan stvorio kamenje, biljke, životinje i čovjeka. Osmog dana stvorio je malo kamenje i veće stijene. U ono prvo vrijeme kamenje je raslo kao i biljke, ali nije slušalo Boga pa ga je Svevišnji poslije kaznio i okamenio. Devetog dana Svevišnji je stvorio razno raslinje, stabla, šume, livade i cvijeće pa je poslije toga zemlja bila ljepša. Desetog dana Svevišnji je stvorio sve životinje, zvjeri koje hodaju, ptice što lete i ribe koje plivaju u morima, jezerima i rijekama. Jedanaestog dana Svevišnji je uredio raj, a to je najljepše mjesto na svijetu, a on se nalazio u Indijama[10] koje se u ono vrijeme zvahu Indra - Pindia. Dvanaestog dana Svevišnji je stvorio u tome raju prve ljude na svoju sliku. Trinaestoga dana Svevišnji im je podario duhovne darove: razum, govor i osjećaje. Četrnaestog dana je bio zadovoljan sa završenim poslom pa se u nedjelju odmarao. Kroz prva dva tjedna stvorene su lijepe i dobre stvari, ali je u trećem tjednu došao crni Veliki vrag - Šajta[11] koji je poremetio Božje stvaranje. On je napravio puno nepodopština i ružnih stvari poput šijuna, žega, požara, poplava, bolesti, strašnih zmajeva[12], otrovnih zmija, smrdljive gamadi, krvopija[13], kliještavaca, bodljikavog trnja, otrovnih gljiva i sve nakaze ovoga svijeta. Vrag Šajta je u tom svijetu ispod zemlje još stvorio pakao (zemun), gdje je Šajta bio poglavar crnih vragova, strašnih mrati i mora, koje su ondje zapovijedale zlim šijunima[14], žegama, potopima i bolestima. Šajta je napravio sve zemune kao zlu katnicu nasuprot Božjeg neba, s tri razine pod zemljom. Na prvom zemunu ispod tla nalaze se jame, grmlje i pukotine kamo mraci[15] i pauci stavljaju otrovne zmije, štipavce, paukove, žege i druge gadosti. Drugi, srednji zemun je onaj pravi pakao gdje u dubinu stavljaju crne vragove i more. Ondje u vječnom ognju svi vrazi peku zločeste ljude, a more[16] im piju krv. U trećem, donjem zemunu paklà je stožer[17] pakla, gdje uz bok Šajti stoje četiri strašne velemrati[18]. Prva mrat Tohor[19] je zapovjednik maglama i smrtima. Ona druga mrat Tjarmal[20] je zapovjednik žegama i ratovima. Treća mrat, Štrigun zapovijeda šijunima i olujama, dok ona četvrta mrát – Orkul[21] izaziva brodolome i utapanja. U ono vrijeme sveta Djevica Marija je imala bisernu krunu[22] iz koje joj je Veliki vrag – Šajta htio ukrasti biserje. Kad je već zgrabio neke bisere, ugrizao ga je Svevišnji, a Šajta je pobjegao i putem pogubio ukradene perle. Zato danàs možeš na nebu vidjeti blistavu Krunu Svete Marije s biserjem. Iznad i oko onog malog bisera nalaze se male blistave nebeske maglice Vlahići[23], Malići[24][25], Plenice[26], Šparnać[27], Mićamaća[28] i druge. Zbog svih nepodopština koja je učinio, Svevišnji je kaznio Šajtu i pretvorio ga u crnog psa koji ujutro laje vezan za veliko drvo. U početku svijeta postojao je još prazmaj Mantrača-Macomuja, najveći strašni zmaj[29] sa stotinu glava. Taj Matra - Mantrača ima glave patke, psa, mačke i svih životinja na svijetu. U ona prva vremena taj je strašni Mantrača pojeo puno ljudi na svijetu, a ljude su još šibali šijuni i morile more. Mudri kralj Salomon shvatio je da će svi ljudi biti ubrzo istrijebljeni pa je molio jedinoga Boga za spasenje. Svevišnji mu je poručio neka svi dobri i vjerni ljudi na vrata svojih kuća i jarbole brodova nacrtaju sveto slovo Salomonovo[30], tj. znak zvijezde[31]. Kad je Šajta shvatio što mu sprema Svevišni, pobjegao je u svoj pakleni stožer i uzbunio mrati, vragove i more. Poslije je došlo do strašnoga rata između Svevišnjeg i Šajte, što će reći da je začeta borba između neba i pakla. Četiri velemrati, Tohor[32], Tjarmol, Štrigun[33] i Orkul su onda pokrenuli svoje paklene snage, a poslije toga su došle strašne poplave, svi su šijun[34]i šijunali, nevere su zavijale, strašne buktinje su zapalile sve šume. Na kraju je Zemlju prekrio veliki led, a svakakve bolesti i zaraze ubijale su ljude. Ali protiv svih zala i svih paklenih opačina, Svevišnji je uzdigao svoju moć, svoj Mač ognjeni[35]. Sljedeće noći nebesa su postala svijetla i na kraju se na istočnom obzoru pojavila zvijezda Salomonova[36]. Rasla je iz noći u noć i postajala sve veća, Na kraju je noć postala svijetla poput dana, jer je zvijezda svojim repom pokrila čitavo nebo. Kad su spomenuta zla i opačine skoro uništile čitav svijet, kralj Salomon je poslao Svevišnjemu svoj znak i u tom je trenu zvijezda Salomonova bljesnula strašnim bljeskom, koji je spasio sve vjerne ljude i smlavio prazmaja Mantraču i sve druge zmajeve, nakaze, mrati i more. Poslije toga Svevišnji nam je još dvaput poslao Mač Božji, tu zvijezdu Salomonovu. Drugi put se zvijezda pojavila kad se rodio naš Bog-sin Isukrist. Treći put zvijezda Salomonova će se pojaviti kad dođu vremena kraja svijeta. U ta vremena koja dolaze pojavit će se puno razbojnika i zlotvora koji će moriti i robiti djecu i dobre ljude, a nasilni će vladari i razbojnici uništiti čitave narode. Tada će se na nebu prvo pojaviti puno malih svjetala[37], zapravo duša umrlih ljudi, kao Bôžji znak protiv svih opačina i nepravdi. Kad ta zla završe, Svevišnji će poslàti noću nova, stroža upozorenja, kao blještava svjetla koja će brzo prelaziti nebom. Onda će pravrag Šajta zavladati čitavim svijetom, a odmah po tom doći će kraj svijeta[38]. Zvijezda Salomonova će se iznova pojaviti slijedeće noći i svijetliti će kao da je dan, a u trenutku prestanka svijeta, zvijezda će strašnim bljeskom u trenu iskorijeniti sva ona zla, zlotvore i razbojnike. Zato se ove zvijezde boje svi zlotvori, razbojnici i zli ljudi, a dobri i pobožni ne, jer ju šalje veliki mač Božje pravde.
Vejska uspomena na tu legendu očuvana je i na nebu, gdje je zviježđe zvano Matre[39]i u njemu glavna zvijezda Mantraća.[40]
[1] Jedan od najstarijih dijalekata hrvatskog čakavskog jezika govori se u izoliranim brdskim selima krčkog gorja nedaleko Baške, u selima Batomalj, Sv. Juraj, Gorinka i dr. Krčani ga nazivaju vejskim zajikom i podrugljivo cakajštinom, a sami govornici „gan vejan“ (vejski govor), gdje ganati znači govoriti, a vejan je pridjev vejski, što znači krčki. U tim je brdskim selima, prof. Mihovil Lovrić (1897.-1976.), zapisao nekoliko pučkih priča objavljenih pod zajedničkim nazivom Veyske povede. Kazivač Fabijan Tomašić je pučki pjesnik i profesionalni travar iz sela Sv Jurja (Suraja), a Luce Lovrić r. Dorcič, mati Mihovila Lovrića, domaćica iz Gorinke (1859-1941). Oboje su izvorni govornici toga arhaičnog dijalekta.
[2] Priču su prema Lovrićevu izvornom čakavskom zapisu naslova „Povêda ud Mantràtje tar slôva Šalamunova“ i njegovu prijevodu na štokavski standard obradili i komentirali Leonard Eleršek i Rado Žic Mikulin Dostupna je na hrvatskoj Metapediji (https://hr.metapedia.org/wiki/Veyske_Povede) i u članku F. Tomašić, M. Lovrić: Arhaična pučka predaja u cakajščini brdskih sela na otoku Krku, Čakavska rič XXV ( 1997), br. 1-2 Split. Slične priče astralne pozadine nalaze se u poglavlju Žvizdarije četvrte knjige serije Tugomerika naslova Čančarije: „Legenda o kišnom duhu i zazivu kiše“, okolica Baške ←1976., „Žvijezda Balšadana“, Dobrinsko polje 2021.; „Priča o bakodlaku i malim Malićima“, Baška ←1976.; „Žvijezda Janyca“, Dobrinsko polje 2021.; „Marko“, Risika 1970.; „Zač puše jugo“, Punat 1963.; Sveti Mikula“, Punat 1952. i „Božji Bič“, Punat 1896.
[3] Limb je u tradicionalnoj katoličkoj terminologiji, mjesto u zagrobnom životu u kojem se nalaze duše koje su bez svoje krivnje isključene iz raja, boravište pravednika prije dolaska Kristova, umrle nekrštene djece, osoba lišenih razuma i dr.
[4] Modru.
[5] Sionbog.
[6] Moreja
[7] Semeraja
[8] Polnebna kulap
[9] Velemori, u Puntu Velmore.
[10] Jindre. Postoji još jedna Vejska legenda iz istog izvora o Indiji gdje rastu pršuti.
[11] Sotona. U puntarskom govoru šajta je ž. roda, u naravi čarobnica, vražica ili travarica. Šajta (Šajtana) se pojavljuje u puntarskoj predaji kao osobno me ili naziv za upraviteljicu harem, okrutnu trgovkinju robljem i sl.
[12] Zmaj je ovdje Žmij što podsjeća na ime gradića Žminja u Istri. U puntara zmaj je požgaj, gomar, gomaz ili gomarl.
[13] Čeperi su u Puntu krpelji.
[14] Orkanski vjetar, vrti se u krugu i usisava sve oko sebe; pijavica, od tal. scione (Rukopisni rječnik R. Žica Mikulina).
[15] Ovdje vidimo poveznicu s bogom Mrakom iz puntarskih predaja, no mrak je s razine boga sveden na demona.
[16] Ovdje se moru -demona dade povezati s božicom Moranom iz puntarskih predaja.
[17] Izvorno prevedeno kao strojarnica jer je pripovjedač pakao možda doživio kao brodsko potpalublje gdje je Šajta zapovjednik od makine (stroja), a ona četvorica demona su njemu podređeni časnici.
[18] Zloduha.
[19] Tohor je ovdje zloduh smrti i ledene zime moguće imenovan po nordijskom bogu Thor-u. Zvijezda Tohôrnica, na Krku još zvana Tramuntâna je zvijezda Sjevernjača, alfa Malog Medvjeda.
[20] Ćarmal je u Puntu bumbar; na nebeskom svodu to je zvijezda Tjarmãl ili Ćàrmalj tj. Antares, alfa Škorpiona
[21] Mrat Orkul: na nebeskom svodu predstavlja zviježđe Kita, koju Bašćani nazivaju Orkulÿtje (Orkùli).
[22] Čakav. Štomorÿna Kruna ili Gospina Kruna; na nebeskom svodu to je Mliječni put.
[23] Čakav. Plenice, zviježđe Vlašića, još Vlahitje, Vlahići, Plejade.
[24] Čakav. Malitje, Malići, Hijade u zviježđu Bika. To su malici, zločesti patuljci iz krčkih priča.
[25] Hijade.
[26] Jaslice ili čakav. Plenice, epsilon Raka.
[27] Orion, čakav. Šparnàć ili Màća i kajkav. Pirgača, zapravo Orionova maglica, theta Oriona.
[28] Čakav. Mićamàtja, Mića-maća, u značenju „mala pjega“, Andromedina maglica.
[29] Čakav. Žmÿni, Žmînje, u značenju zmaj – zviježđe Vage.
[30] Rado Žic Mikulin „Tu šestokraku zvijezdu, koja je bila znak sreće je imalo puno brodova urezanu na daskama bukaporte, t. j. pokrivaca grotla u štivu na brodu. Govorilo se, kako je to Branimirov znak.“
[31] Šesterokraka zvijezda, heksagram koji je prema predaji kralj Salomon ugravirao u jedan svoj prsten pečatnjak i nosio ga kao simbol moći. Prisutan u mnogim religijama, a vjeruje se da štiti od nesreće i donosi bogatstvo, zdravlje, sreću, povezuje se s brojem sedam sa gdje šest krakova i sredina predstavljaju šest dana stvaranja svijeta, a sredina nedjelju te Božju vladavinu čitavim svemirom u svih šest smjerova: istok, zapad, sjever, jug, gore i dolje. U Kabali, dva uzajamno prožeta trokuta predstavljaju dvojnost u čovjeku: dobro protiv zla, duhovno protiv tjelesnog i sl. Dva uzajamno prožeta trokuta predstavljaju prožetost čovjeka bogom, odnos dobra i zla i sl. Na Krku je heksagram urezivan na dovratnike kuća i na brodove po čitavom Jadranu kao zaštita od zloduha i uroka prije, a možda se, u obličju žute šesterokrake zvijezde, nalazi u najstarijem hrvatskom grbu, grbu knezova krčkih.
[32] Od čakav. tohor što znači sjever.
[33] Štrigun je čarobnjak, štriga je vještica, vračara, štrigat i štrigunat znači čarati, uricati bacati čini (rukopisni rječnik R. Žica Mikiulina).
[34] Šijun je orkanski vjetar, vrti se u krug i usisava sve oko sebe (rukopisni rječnik R. Žica Mikulina).
[35] Čakav. Sionmacan nebeski.
[36] U drugim krčkim predajama to je zvijezda Kašljavica koja najavljuje meje, smak svijeta.
[37] Čakav. feralići, meteori.
[38] Sudnji dan.
[39] Ma(n)tre, čakav. naziv za zviježđe Morske Zmije, poznatije kao Hydra. Mantre ili matre su čarolije, uroci, molitve. Glavna zvijezda je Mantràča,.
[40] Čakav. zvijezda Mantraća, Matresîna, alfa Hidre ili Alphard, u čakavskoj predaji mitski stoglavi prazmaj.