Priču „Hrvuaski bogi“ kazivali su Bernardo Žic Jivančić i Anton Maračić Moro. Zapisao Rado Žic Mikulin, srpnja 1957[1] godine. Na štokavski standard 2020. preveo Leonard Eleršek.
HRVATSKI BOGOVI (ŠTO)
Znaš li što je to tuman? To ti je morska širina. Hrvati su imenom Tuman nazivali boga mora. Vajda je otuda nadošla ta besjeda tuman. Hrvatski bog Hr se je jako štovao. Moj djed je govorilo da smo po njemu mi Hrvati i dobili ime. Neki su ga zvali Hor[2] ili Har, a otuda i različice Hrvati, Haravati i Horvati. Hr, Har ili Hor ti znači – nad svima, vrhovnik, Sunčev sin, a neki su govorili kako to znači božji sin, sin Sunca, jednako kao što je to Isus u židovskom jeziku. Još se štovao i hrvatski bog rata Davor. Na Soškoj fronti naši su pjevali pjesmu:
Oj Davore strašni bože rata,
strašni bože rata u Hrvata,
kad se ti sa bogom Kišom spraviš,
sve hrvatske dušmane smlaviš.
Svi su se najviše bojali boga Kiša jer je on bog osvete. Tko bi se njemu zamjerio, izgubio bi glavu. Kod Kornića nedaleko Punta se i danas jama u koji su bacali izdajice, zove Manja Kiš (Kišova jama). Riječ božac ti znači oltar. Na brdašcima su bili drveni kipovi tih naših bogova. Iznad sviju je na oltaru bio Hr, Har ili Hor i odmah do njega Perun ili Pirun[3]. Ispod njih su bili svi drugi bogovi i božice. Kad smo se prekrstili na kršćansku vjeru, ti su oltari pomalo propadali i na kraju su, kad više nije bilo starovjeraca, potpuno propali. Ostalo je samo ime „Božac“ na više mjesta po otoku (Krk). Znaš li kako se zove brežuljak i predio na južnoj strani Punta? Ovo mi je pričala moja baka, koja je to čula od svojega djeda: predio za Metrijom zove se po nekom bogu Metru kojega su častili odsluženi bojovnici iz Konoba, koje su za vrijeme Imperija[4] naselili u Konobama[5] ili Kanabama. Kad sam bio mali, tamo je bio isklesan u jednom kamenu nekakav kip toga boga Metra, s velikom glavom oko koje su bile zrake Sunca u aureoli[6]. Dječina su bacala u tu glavu kamenje i govorila „Uš paš, nisi naš!“ Što je to značilo. ja ne znam. Poslije je, kada su širili put, taj kip, ili bolje rečeno klesnjak[7], nestao. Konobe su dobile ime po tom naselju za umirovljene rimske vojnike. Još se uvijek po pašnjacima u Plaju vide temelji tih njihovih kuća, štala za blago i svinjaca za prasad. Pođi za tim kad budeš u vašem pašnjaku, u pašnjaku Frane Žica – Maloga Keka, u pašnjacima Luce Harabajić, Mikinovih i Barazvaninovih. Oni su ti svi rod, jer cijeli Plaj je nekad bio posjed Mikulinovih, a dijeljenjem je svakoga dopala mrvica. Ondje u Plaju ćeš sve to naći.
HRVUASKI BOGI (ČA)
Ča znaš ča je to tuman? To ti je morska širina. Hrvati su Tuman zvali boga mora. Vajda je od toga prišla ta besida tuman. Hrvaski bog Hr se je jako štimal. Moj did je govoril kako smo po njen mi Hrvati i dobili jime. Niki su mu rekli Hor ali Har, od tuda i različice Hrvati, Haravati i Horvati. Hr ali Har ali Hor ti znači – nad svimi, vrhovnik, sunčev sin, a niki su govorili kako to znači božji sin, sin Slnca, istešo kako Jisus va židovskon zajiku. Istešo se je štimal i hrvaski bog rata Davor. Na Soškoj fronti su kantali pismu:
Oj Davore strašni bože rata,
strašni bože rata va Hrvata,
kada se ti z bogon Kišon spraviš,
svih hrvaskih dušmani umlaviš.
Najviše su se svi bojali boga Kiša, aš to je bil bog osvete. Ki se je njemu zamiril je zgubil glavu. Kol Kornića se i seda zove jama va ku su hitali onih ki su bili rufijani, Manja Kiš. Božac ti pomeni luntar. Na bošcih su bile drivene kipi od tih naših bogi. Nad svimi je na bošcu bil Hr, Har ali Hor i do njega, potlik, Perun ali Pirun. Pod njimi su bili svi drugi bogi i božice. Kada smo se prekrstili na kršćansku viru su te bošci pomalo propadale i na kraju kada više ni bilo starovirci, propale. Ustalo je samo jime Božac na više mestih po otoku. Ča znaš kako se zove božac i kraj na sorinjskoj bani od Punta. Ovo mi je pravjala moja baba, ka je to čula od svoga dida. Za Metriju se zove predel po nikon bogu Metru koga su častili retirati, odsluženi bojovnici kih su bili naselili va Konobah ali Kanabah, zi Konob za vrime Inperija. Ko san bil ja mali je tamo bil sklesan va jenon kamiku nikakov kip toga boga Metra, zi velu glavu kolo ke su bile zraki Sunca va slimi. Dičina su hitali va tu glavu kamenje i govorili „Uš paš nisi naš.” Ča je to pomenilo, ja neznan. Potlik je, kada su širili put, ta kip, ali boje rečeno klesnjak, zginul. Konobe ti se zovu po ton naselju za retiranti. Još se vavik po drmunih va Plaju vide temeji od tih njihovih kuć, mošunic od živa i koci za prašci. Poj za tin kada budeš va vašen drmunu, va drmunu Frana Žica - Maloga Keka, va drmunu Luce Harabajić, va drmunu od Mikin i Barazvaninovih. To su ti i onako svi rod, aš cili Plaj je nikada bil od Mikulini i zi dijenjen je prišla svakomu mrvica, va Plaju pa ćeš to nać.
[1] Pravjali Bernardo Žic Jivančić i Anton Maračić Moro. Začarkal Rado žic Mikulin va srpcu misecu 1957. lita gospodnjega.
[2] “U drugoj polovici prošloga stoljeća solarna mitologija bila je na svome vrhuncu i sve je bilo u znaku borbe svjetla i tame, neba i zemlje. Možda u tom svjetlu treba čitati i primjer o mraku s Krka koji se bori sa Suncem i pobijedit će na kraju, a objavljen je prvi put u listu Novice (Novice 1859:315). Taj primjer Maji Bošković-Stulli ne izgleda autentično (v. Bošković-Stulli 1959:212).” Tim riječima Ivan Lozica (Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 11—63, I. Lozica, Dva demona: orko i macić) svjedoči da Krčani još prije 1895. godine pričaju priče o bogovima Mraku i Horu, gdje je ovaj potonji imenovan Suncem.
[3] U Vladimirovom panteonu u Kijevu potkraj 10. st. bilo je obratno. Hor je bio drugi bog po važnosti.
[4] Rimsko Carstvo.
[5] Naselje Konobe kraj Punta.
[6] Slimi.
[7] Grb.