Pjesmu „Zorotusi“ pjevao je u Garici na Krku 1892. A. Šamanić[1]. Zapisao Anton Mrakovčić Pavlić, a 2019. preveo Leonard Eleršek.
ZORUTUSI II. (ŠTO)
Hrvati su zorutusi[2] bili,
Mjesec i Zvijezdu oni su slavili,
na zoru bi na koljena pali,
istoku se obrazom okretali,
toplinu su sunčevu čekali,
sjajnu Suncu lijepo zahvalili,
onda po svojim poslima hodili.
Na zapad su ponovo klečali,
Suncu zalazeću lijepu diku dali.
i Danici zvijezdi[3] okretali.
ZORUTUSI II. (ČA)
Misec i Zvizdu oni su tusili,
na zoru bi na kolina pali,
ishoju se obrazom obraćali,
teplotu su Slnčevu čekali,
šajnu Slncu lipo zahvalili,
ondat po svojih poslih hodili.
Na zahoj su poznova kječali,
Slncu zahojnomu lipu diku dali.
Po noći su Žolu se klanajali
i Danici zvizdi obraćali.
[1] Kantal va Garici 1892. A. Šamanić. Zapisal A. Mrakovčić Pavlić.
[2] Zoruslavići, zaratusi ili zarotusi. Prema rukopisnom čakavskom rječniku starog puntarskog govora Rada Žica Mikulina na Krku je komparacija pridjeva slavan glasila: tus - slavan, tusak - slavniji, tusan - najslavniji. Zarat je Mjesec, Luna. Zaratus je zoroslav(ić), onaj koji obožava, tj. slavi zoru, Sunce i Mjesec. Zarut je po krčkoj predaji jedan od hrvatskih poganskih bogova. Rado Žic Mikulin: „Anton Barić je rekal kako su va staro vrime naši častili maliki: Zarata, Hrva, Davora, Kiša, Dobrinja, Ištur Tuman i Žol (Misec), prije su užbi rekli žoldan i bi se bili spravjali kolo ognja, pojali i se veselili. Još je rekal kako je njega mat učila i strašila zi Kišon, aš je ta malik svakoga ki bi bil koga paližal proganjal dokjek ga ni spravil pod zemju. Zarut je bil malik ki je svaki dan gjedal ča judi delaju. Molilo mu se je nazoru i na zahoj. Davor je bil bog gvere. Rekal je kako su se popi od tih maliki zvali žrici i on je mislil kako od tuda i prijimak Žic.“
[3] Večernjača – Danica