LEGENDA O POMORSKIM MATANIMA I GRADU KORINTIJI, Sv. Juraj kod Baške ←1976.
Ovu krčku priču kazivao je Fabijan Tomašić-Velnić (u. 1987.) iz Sv. Juraja kod Baške, a zapisao Mihovil Lovrić (1897. – 1976.). Ta bašćanska legenda koja opisuje dolazak Hrvata na otok Krk[1] prenesena je s međumrežja, gdje je dostupna u izvorniku i prijevodu zapisivača.[2]
LEGENDA O POMORSKIM MATANIMA I GRADU KORINTIJI (ŠTO)
Ovo je jedna stara priča o prvoj plovidbi Krčana po Pontu[3] i Levantu. U ono staro vrijeme stari su Krčani živjeli kao pomorski matani zapadno od Pontskoga gorja,[4] gdje je jedno more zvano Mićapont.[5] Ondje su matani plovili i ribarili i jahali uokolo na konjima po istočnim pustarama. Kada je došlo vrijeme za odlazak, njihov glavar marjakir (admiral) Hrvoje dao je pripremiti lijepo brodovlje od sedam velikih jedrenjaka.[6] To su bili admiralski brod „Sionav“[7], brod-predvodnik „Švera“, veliki „Dragar“,[8] stara „Navina“,[9] „Mićanav“,[10] „Dvojdi“[11] i sedmi brod čije je ime zaboravljeno jer je putom potonuo. Jednoga lijepoga proljetnog dana svi su mornari zapjevali svoju gangu „Marjani, Marjani“. Svaka se posada ukrcala na svoj brod, odvezali su konopce u luci i razvili jedra. Onda je sve brodovlje otplovilo, pa su potom godinu dana jedrili kroza sedam mora sve do našeg otoka Krka. Na toj dugoj plovidbi nebeski su im orijentiri bile zvijezde, a najvažnija bijaše Tohornica,[12] koju danas zovemo Tramuntana. Kad su isplovili, ona im je na Crnome moru bila iza krme, a kada su stigli u Jadran[13] ispred pramca. Prvo su jedrili na jug s burom u jedrima kroz Vrata Hiršona,[14] pa su ušli u veće Crno more, gdje se na istoku vide snježni vrhovi Pontskoga gorja. Ondje su plovili uz poluotok Hiršon,[15] uz deltu Dunava i Pontsko primorje, gdje nema većih luka i nema brodova.[16] Potom su prošli pored Pontskoga Grada, pa kroz malo more koje zovu Međumore[17] i kroz Pontska vrata ušli u toplo Grčko more, gdje plove i ribare grčki brodovi. Tu su jedrili uz veliki poluotok Hatiju,[18] pa izmedju Grčkog otočja i velikog otoka Kandije.[19] Ondje u Grčkome moru su imali havariju, gdje im je sedmi brod u neveri potonuo, a većina mornara se iskrcala na Kandiji i ondje ostala živjeti među Kandijcima. Ondje u Grčkome moru su se neko vrijeme odmorili, a poslije su otišli. Ostalih šest brodova isplovilo je iz Kandije te su iz Grčkog mora otplovili na pučinu Velmora (Sredozemlja), pa su jedrili uz Grčki poluotok i pored Korintskog zaljeva. Tu su većinom plovili podalje od obale, pa su im glavni peljar i zaštitnik bili Kulap[20] i Macarol,[21] koji im je osigurao puno ribe za hranu. Nasuprot ovih dobrih duhova, napadale su ih i oštećivale zle morske mrati[22] Štrigun i Orkul[23], orkanima, olujama i golemim valovima. Kada su prešli pučinu Velmora, jedrili su uz Talijanski rt, gdje su ušli na Sinjemore, koje danas zovemo Jadransko more. Ondje su po jugu lijepo plovili na sjever uz Vlaško primorje[24] i kroz lijepe otoke Dalmacije, gdje na sjeveru možeš vidjeti snježne vrhunce Vlaškoga gorja.[25] Napokon su prošli između otoka Ošora[26] i Dugog otoka te sa šest brodova ušli u Kvarner, gdje je na zapadu poluotok Istra, a na istoku planina Velebit. Ovi su pomorci na Kvarner donijeli naš govor i glagoljsko pismo. Ovdje su završili svoju dugu plovidbu i svaki se jedrenjak iskrcao na jedan kvarnerski otok, a marjakir Hrvoje je svojim jedrenjakom odlučio pristati na najveći otok, Krk. Kad su matani prvi put stigli na otok Krk, taj otok nije bio kamenit kao danas, nego je bio većinom obrastao zelenom travom, gdje je paslo puno zlatnih ovaca koje je čuvala lijepa vila u bijeloj haljini. Matani su ondje htjeli izgraditi svoj grad i vila im je izabrala lijepo mjesto za gradnju pored izvora vode na najistočnijem rtu Krka, koji zovu Sokol. Međutim, vila im je zabranila osvrtati se i gledati njezine zlatne ovce, ali matani nisu marili za njezinu zabranu[27]. Kada su se okrenuli i ugledali ovce, ove su se smjesta pretvorile u bijelo kamenje i otad je otok Krk većinom kamenit. Poslije su mornari koristili to kamenje za zidanje svoga grada Korintije. Mornari matani su pored izvora na rtu Sokol izgradili svoju utvrdu i hram, što će reći crkvu, a oko toga su podigli svoje kuće u novom gradu Korintiji. U tom velikom i lijepom gradu matani su sretno živjeli kroz iduća stoljeća, sve do jedne ljetne večeri kad im se ukazao zlokobni signal kao krvava zvijezda Tjarmal na južnom obzorju. Matani nisu shvatili taj crveni znak nadolazećeg zla, ali je idućeg dana iz Jadrana dojedrio crni gusarski brod i pristao podno grada Korintije. Gusari su se iskrcali i njihov je glavar rekao matanima da gusari imaju jednog mrtvaca kojeg bi željeli blagosloviti u hramu i pokopati ga na gradskom groblju, koje danas zovu cimeter. Dobrodušni matani su prihvatili ovu zamolbu, pa su gusari iz jedrenjaka iskrcali veliki lijes koji su prenijeli u gradski hram. Ondje su se skupili skoro svi radoznali građani kako bi vidjeli tu ceremoniju, ali su gusari iznenada otvorili lijes, koji je bio pun raznog oružja. Tada su gusari zgrabili mačeve i koplja iz lijesa, pa su napali sve matane u hramu. Još su oko hrama i po gradu Korintiji napravili strahoviti pokolj, pobivši većinu građana. Potom su gusari spalili grad u kojem je skoro svaka kuća uništena, tako da je Korintija danas najveća ruševina na otocima Jadrana. Crveni potoci krvi poklanih i izranjavanih građana idućih su dana tekli od gradskih ruševina sve do mora u susjedne uvale Mala i Vela luka. Kada su ti gusari opljačkali i razorili grad Korintiju, napokon su otišli. Rijetki ranjeni matani koji su preživjeli i oni koji su bili izvan grada i ostali zdravi, kasnije su pobjegli odatle te su osnovali današnja naselja na Krku od Baške do Omišlja.
Ova mornarska priča pripada baštini otoka Krka i nije zabilježena na ostalim jadranskim otocima. Uspomena na ovu legendu se nalaze na nebu, gdje ljeti uz južno obzorje svijetli crvena zvijezda Tjarmal. [28] Još se u zviježđu Noavi-Matane[29] na južnome nebu nalaze zvijezde Marjakir[30] i Navakir[31], a u zviježđu Šundre[32] zvijezde Šundron[33] i Šundrakir.[34]
Tu legendu nam je većinom priopćio Fabijan Tomašić-Velnić.
POVÊDA UD MATÂNIH NAVAKŸREH TAR URIH-KWORŸTA˙(ČA)
Vô eš seunâ štoâra povêda ud parvànjeg vêyskog navÿga vaõn Pônt tar Levânt. Vaunê parvànje vrymjâ štoâri Veyàne bìhu stavâli koti Matâne navakÿre vazahõy ud Pônskeh Hlâmi kadÿ eš unê muõri Mićapônt˙ Undÿ Matâne bìhu navigàli tar peškàli, taroscè esu yzdìli kolotôrno na yzdèneh vanêh zihòdneh pustòših. Kadâ unên eš prìšlo vrÿme za âryu zminìt, unên glavâš Harvâtje Marjakÿr eš dâl prontàt unê šèsne noâvje ud šedmòri vèle mihyrûni (caterèć danàski jadrîlci) ky esû sezvâle˙ Sionãv ud marjakÿra, parvãd Šuêra, vèli Dragãar, štoâra Noavÿna, Mićanãv, duplÿca Dvõydi tar uõn šêdmi cigòvo ymê eš pozâbjeno, aš seyõn eš putên potunÿl. Jenôg šèsneg dnevâ va protulèti, seunê navakÿre esû zakantàli švojû goângu ˙˙Marjàni – Marjàni˙˙, sekâ šûrma sejê imbarkàla va švojû noãv tar esû udmolàli cìme va pôrtu, oscé esu udpârli mihÿrje (caterèć danàska jadrâ). Ontrátt seunê noãvje bìhu šlećà tar potlèn unê esû mihyràli letodân škrôzi šète muõri šuê do segâ Karkâ. Va semû dàlgen navÿgu seunê nebêšne navodÿla unên bìhu žvezdÿ tar nasvalÿto Tohôrnica (caterèć danàska Tramuntâna)˙ kadâ esu pârtili va Tjarnemorù unâ eš bîla zâda po karmÿ, ma kadâ esu arivàli va Sinjemorù unâ eš bîla šprÿda po prôvi. Parvô esu mihyràli vapolnèb zi bùron va jadrâh škrôzi unê Bùke ud Hiršôna tar esû vlêzli va unê vètje Tjarnemôri, kadÿ eš vît va zihòd unê vàrhe šenygàve ud Pônskeh Hlâmi. Undÿ esu pasàli lajunâ artÿna Hiršôn, Dunãyške kukûrje tar Pônske krâje, kadi nÿ vètjeg pôrta ninè nãvih. Potlèn esu pasàli lajunè Pônske-Uri, oscé unê mîće muôri carekû Mejpônt tar škrôzi Pônske Bùke esu vlêzli va unê teplè Garskemôri (caterèć danàs Egêjsko môre), kadÿ navigâju tar peškâju unê gârske noãvi. Undÿ esu pasàli lajunà vèla artÿna Hatÿa, mejunê Gàrske Skôpje tar unâ vèla înšula Kandÿa. Undÿ va Gàrsken morù esu imèli havârje, perkè unên šêdma noãv va nivêri eš potunìla tar unê navakÿre pjutòšto esû sezbarkàli vaunâ înšula Kandÿa tar undÿ bìhu oštàli zyvìt mejunêh Kandyâneh. Undÿ va Gàrsken morù esû se komodàli niko vrÿme tar potlèn esu šlićà. Inòki šeštòri noâvi potlèn Kandÿe esu zilêzli zi Garskemorà tar esû vlêzli vaõn kulàp ud Velemorà (caterèć danàske Mediterân), oscé undÿ esu pasàli lajunâ Artagârska (caterèć danàska artÿna Peloponêž) tàr poli valâde ud Korÿnta. Undÿ esû pjutòšto navigàli dàlgo ud krâjeh, kadÿ unên bìhu peyãr tar padrôn uõn Khulàp tar Macarôl, ky unên eš sigurâl cûda rybôj za ÿšt. Kûntra ovêh dobrêh yâmni, unê esû popadàli tar ruinàli hudòbne mòrne mràti kakô Štrigũn tar Orkũul zi šyûnih, nivêrah tar vèleh marètah. Kadâ esu pasàli uõn kulàp ud Velemorâ, unê esû mihyràli lajunâ artÿna ud Artalÿah tar esû vlêzli vaunê Sinjemôri, caterèć danàske Môre Adriânsko. Undÿ esû šèsno navigàli vatohôr z’jûgon va jadrâh lajunê Krâje Vlahÿske tar mejunê šèsne skôpje ud Delmatÿe, kadÿ eš vît vatohôr unê vàrhe šenygàve ud Vlahÿskeh Hlâmi. Najpòtle esu pasàli mejunê înšule Ošôr tar Velaskopâl tar spodžimÿ šeštòri noãvi esu prišlÿ vaõv Kvarnâr, kadÿ eš vazahõy unâ artÿna Yštrâ tar vazihòd helãm Belevÿć. Sẽy navakÿre zisebûn esu parnèšli oscé Gan-Veyãn tar glagôlsku bùkvicu vaõv Kvarnâr. Ve navakÿre ovdÿ esu finìli šuõj dàlgi navÿg tar esû sezbarkàli sekÿ noãv va jenôj înšuli ud Kvarnarà˙ Harvâtje Marjakÿr zi švoÿn mihyrûnen Sionãv eš zibrâl za stavàt sionvèli skopãal Khârk. Kadâ Matâni navakÿre bìhu parvÿć prišlÿ naõn skopãal Khârk, sÿa înšula ontrátt ny bîla kamênska koti danàs, leh bìše pjutòšto pokrÿta zi želènun tarvûn kadÿ eš pâšlo cûda žloâteh kÿšjeh keunê eš têndila unâ šèsna Divÿca va bokâni barhâni. Matâne esu utêli undÿ storìt švoẽ ûri tar Divÿca eš unên zibràla šèsno meštô za zidàt poli bujmèra z’vodûn, vaõn sionzihòdni ârt ud Karkâ carekû Sokuõl. Meytên Divÿca eš unên zikratìla setornàt tar gledìt unê žloâte kÿšje, ma Matâni nišuné baćilàli uõv impâć. Kadâ unê esû se ubarnùli, seunê kÿšje va hÿp esû se transformàle va unê bokâne kôguli tar potlèn tegâ siõn skopãl Khârk eš pjutòšto kamênski. Potlèn navakÿre esu rabìli ve kôguli za zidàt švoẽ Uri-Kvorÿta. Navakÿre Matâni va artÿne Sokuõl poli bujmèra parvô esu udèlali švojû Vardÿnu tar-uõn têmpal (caterèć ćrÿkvu) tar kolotôrno tegâ esu storÿli švoẽ hÿše vaunê Uri-Kvorÿta (caterèć danàska Korîntija). Vasẽy šèsne ûri Matâni esû srÿćno zyvèli škrôzi dojdûće sêkuli šuê do jenê vicère valetÿ, kadâ sejê skazâl uõn grûbi sinjâl koti šamâna žuezdâ Tjarmãl va polnèbni obzòvi. Matâni nisuné zvêdele sẽy cavjèni sinjâl ud dojdûće hudòbi, ma jutrôn zi Sinjemorà eš mihyrâl uõn tjârni šundrôn tàreš akoštâl zipòd Urih Kvorÿta. Unê šûndre esû sezbarkàle tar unên šundrakÿr eš prâvil Matânen ko šûndre imê jenôg martvÿna tàr eš iskâl aš mòru unêg pokropìt vaõn têmpal tar unêg pokopàt va gràdnen gajèni (caterèć danàske cimìter). Dusêvne Matâni esû ovû môlbu pryêli tar šûndre zi mihyrûna esu zbarkàli unû vèlu kasèlu ku esû parnêšli vaõn gràdni têmpal. Undÿ esû seslègli debòto šuÿ kurjôži gradâri za vît ceremôniju, ma šûnde esû zibùha udpârli unû kasèlu ka bìše polnâ ud sekôg orùzja. Ontrátt esû šûndre scapàli macâne tar sjùlice va kasèli tar esû popàli seunê Matâne va ovên têmplu. Taroscè kolotôrno têmpla va Urih-Kvorÿta esû udèlali tremêndi pobõy tar seunê gradâre esû pjutòšto vamorÿli. Potlèn esû ve šûndre oscé vazgàli Uri-Kvorÿta tar debòto šuê hÿše esu ruinàli, taroscè danàska Uri-Kvorÿta esû najvêtja ruÿna na înšulah ud Sinjemorà. Unê cavjène potòki zi karvicÿnu ud zaklàneh tar yadôvneh gradâreh esu tocÿli škrôzi dojdûće dnevâ ud gràdneh ruÿnah šuê do morà va vàlah ud Velelukè tar Malelukè. Kadâ esû šûndre rubàle tar zvarnùle Uri Kvorÿta, najpòtle unê esu šlićà. Rÿdki yadôvni Matâni ky esû se bukšàli, alê ontrátt esu stâli zvan ûrih tar esû pasàli ždrâvi, potlèn esu pobÿgli ćà tar unê esu snovâli danàske stanÿšća na Karkû ud Bàške do Omÿsja.˙
Va navakÿrna povêda eš špecyâlna ud vêyske bascÿne vaõv skopãal Khârk tar unâ danàska ny požnàta va inòkeh Adriânskih înšulah. Vêyske špomÿni ud ovê povêde senahòde oscé va polnèbneh nebâh, kadÿ eš valetÿ cavjèna žuezdâ Tjarmãl. Oscé žvezdÿtje Noãvi-Matâne senahòdi poli polnèbne obzòve tàr va unên esû žvezdÿ Marjakÿr tar Navakÿr. Taroscè poli polnèbne obzòve esû žvezdÿtje Šûndre tar vanêh sebliscê žvezdÿ Šundrôn tar Šundrakÿr.
Vu povêdu nàmi eš pjutòšto pravjâl Fabyãn Tomašić-Vêlnić.
[1] Mnoge krčke predaje poput ove imaju svoj odraz na nebeskom svodu. Desetak takvih priča i pjesama nalaze se u poglavlju o zvijezdama knjige Čančarije (Tugomerika, Knj. IV.).
[2] Za detaljno objašnjenje vidjeti mrežne sadržaje na adresi https://hr.metapedia.org/wiki/Veyske_Povede i članak: Lovrić, A. Ž. (1997.) „Arhaična pučka predaja u cakajšćini brdskih sela na otoku Krku“, Čakavska rič, XXV (1-2), 167-199.
[3] Crno more.
[4] Kavkaz.
[5] Azovsko more; Puntari ga zovu Mićamore.
[6] Sedam brodova matanske flote iz bašćanskih priča u čakavskom zvjezdopisu predstavlja sedam zvijezda zvježđa Velikog Medvjeda koje Baščani nazivaju Šedân Brodih ili Vele Kâri. Te zvijezde što brode nebeskim svodom su Sionoav, Švera, Mićanoav, Marjãn, Noavyna, Dvoydi i Dragar; (Tugomerika, Knj. IV.).
[7] Sionav, veliki brod; glavni ili admiralski brod iz pučkih predaja o admiralu Hrvoju. U čakavskom zvjezdopisu to je zvijezda Sionav, Alfa Vel. Medvjeda.
[8] „Drakar“, bojni brod, razarač; u čakavskom zvjezdopisu Eta Vel. Medvjeda.
[9] „Brodina“, stari brod, podrtina, olupina; u čakavskom zvjezdopisu Epsilon V. Medvjeda.
[10] „Brodić“, mali brod; u čakavskom zvjezdopisu Gama V. Medvjeda.
[11] „Blizanac“, možda dvotrupac, tj. duplačica iz puntarske predaje; u čakavskom zvjezdopisu dvojna zvijezda Mizar i Alkor u Velikom Medvjedu.
[12] Tohornica ili Sjevernjača, Alfa Malog Medvjeda, u čakavskom zvjezdopisu još i Tramuntana; čakav. tohor je sjever, a Tohôr ledeni demon koji donosi smrti iz Vejskih predaja.
[13] Sinjemori.
[14] Kerčka vrata.
[15] Krim.
[16] Ondje su velike plićine.
[17] Mejupont.
[18] Mala Azija
[19] Kreta.
[20] Dobri duh pomorstva, vidjeti slične kreature u puntarskim predajama, Tugomerika, Knj. IV.
[21] Ribarski duh.
[22] Zlodusi.
[23] Možda zviježđe Orkulići, Orkùli (Kit); čudovište, jedna od strašnih mrati iz bašćanskih legendi.
[24] Albanija.
[25] Dinaridi.
[26] Lošinj.
[27] U zbirci Tugomerika, Knj. IV.: Čančarije nalazi se nekoliko krčkih priča slična sadržaja gdje vila, za učinjeno dobročinstvo, pastirima daruje ovce i postavlja uvjet zabrane osvrtanja. Pogledaju li pastiri krišom svoje ovce koje odvode u svoj margar (tor), ovce će se okameniti.
[28]Tjarmãl, zloduh rata i potresa iz Vejskih legendi; u svijetu kukaca čarmalj je bumbar; u čakavskom zvjezdopisu zvijezda Tjarmãl ili Ćàrmalj je Alfa Škorpiona.
[29]Matansko brodovlje; u čakavskom zvjezdopisu zviježđe Navi-Matâne (Južna Lađa, Argo) s glavnom zvijezdom Navakir.
[30] U čakavskom zvjezdopisu zvijezda Marjakir ili Jârgula (Lambda Južne Lađe). Marjakir iz bašćanskih predaja je admiral (indoved. maryah), vođa marjana.
[31] U čakavskom zvjezdopisu zvijezda Navakir ili Naukîr (Zeta Južne Lađe); u bašćanskim predajama pomorac, nauta, kapetan ili korban iz krčkih priča.
[32] Zviježđe Šûndre (Strijelac) čakavskog zvjezdopisa s glavnim zvijezdama Šundrakir i Šundron. Čakav. naziv šundre, gusari, dolazi od ranoperz. xunder, gusar.
[33] Zvijezda Šundron čakavskog zvjezdopisa (zeta Strijelca); u bašćanskim pričama šundrôn je gusarski brod.
[34] Zvijezda Šundrakir čakavskog zvjezdopisa (epsilon Strijelca); u bašćanskim pričama šundrakir je vođa gusara.