VA NO VRIME KNIZA JUNOTUSA, Punat 1956.
Pjesmu „Va no vrime kniza Junotusa” pjevala je Puntu na otoku Krku Luzarja Orlić Jurova[1] 1956., a zapisao ju je Rado Žic Mikulin. Pjesmu je preveo Leonard Eleršek 2020. godine.
U TO DOBA KNEZA JUNOTUSA (ŠTO)
U to doba kneza Junotusa
i kosiza velog Kosislava
mrčina je sve nebo pokrila,
pa je Haru[2] strijele otupila.
Nisu mogle Zemlju još grijati,
trava nije htjela zeleniti,
niti ječam ne htjede roditi.
Knez je stožer velik sazivao,
na saboru lijepo odlučili,
u tople krajeve bi preselili.
Kosizu su velom naredili:
kosize im je brzo sazvati
da se može brzo putovati.
Kosize će nejačad čuvati,
putom će ih efuri pratiti.
Što odlučili, to učinili,
u tople se krajeve uputili.
Još se je Luzarja dosjetila jednog stiha, ali nije znala kamo pripada:
Virio je Har ispod oblačine,
al' na Zemlju ne slaše topline.
VA NO VRIME KNIZA JUNOTUSA (ČA)
Va no vrime kniza Junotusa
i kosiza velog Kosislava
mrčina je se nebo pokrila
pa je Haru strile zatupila.
trava ni već tila zeleniti,
nunkis žito ni tilo roditi.
Kniz je ojat velu zazival,
na ojati lipo stabelili,
va teple kraji bi se selili.
Kosizu su velon urdin dali:
kosize brzo zazvati
da se more brzo putovati.
Kosize ćeju nejač čuvati,
efuri ćeju jih kunpanjati.
Ča odlučili, tako jučinili,
kuntra teplih se krajih naputili.
Još se je Luzarja domislila jenoga versa, ali ni vila kamo gre:
Ćupiril je on (Har) spod oblačine,
ma na Mir ni slal tepline.
[1] Rado Žic Mikulin: „Ovu pjesmu je pjevala Luzarja Orlić Jurova 1956. kada smo stiskali sir. Nije znala gdje bi moglo biti to ozero (jezero). Znala je samo da su se Hrvati preselili u neke planine u kojima su bile velike drage (doline), gdje je ječam lijepo rodio, a marva dobro pasla i da su imali puno okota. Svaka obitelj je imala i po deset kobila, koje bi muzli kad je trebalo.“
[2] Har je hrvatski bog Sunca, Sunce.