V. HRVATSKI KRALJEVI

KRALJ TOMISLAV

816. Knez Tomislav, koji je naslijedio kneza Branimira se božjom pomoći i pomoću Pape, koji mu je poslao krunu, okrunio za hrvatskog kralja u Livnu 925. godine, nakon što je potukao Bugarskog cara Samuila. Kralj Tomislav je izgradio novi grad. Nazvali su ga Biograd. Poslije su ga nazvali Stolni Biograd.

817. Grad je po Rimskom običaju podijeljen ukriženim glavnim ulicama, kardom i dekumanom na četiri dijela. U sredini je bio veliki ovalni trg. Oko njega su bile državne palače i velika palača na tri kata gdje je stolovao kralj. Ondje su smješteni svi državni uredi, pisarnice, bilježništvo i državna blagajna. Manje ulice su spajale jednu i drugu glavnu ulicu. U njima su bile kuće državnih pisara, službenika, rizničara, straže, kosiza, velikih kosiza, velikih plovbana, banskoga plovbana i časnika.

818. Gradonačelnik imao je veliku palaču nasuprot kraljeve. Kako je grad napravljen posve nanovo, ulice i trgovi bili su široki i prozračni. Zidari su koristili iskustva rimskih graditelja i dodali još svojega sjećajući se načina gradnje iz stare domovine. Uzimali su ono za što su vjerovali da dobro. Puk je svoju robu prvo počeo prodavati na gradskom trgu, a onda su se ljudi polako počeli doseljavati u grad. Tako je grad postajao sve veći i trebalo je više hrane, robe i stvari, pa se zato više radilo i više uzgajalo. U gradu se razvio obrt. Posvud su bili kovači, postolari, krojači, stolari, jedrari, malendari , kalafati, tkalci i konopari. Težaci iz okolnih sela su obrađivali su više zemlje i više imali za prodaju.

819. Čitav kraj je procvao. Velike dvorane gdje su se okupljali i saborili veliki župani, veliki kosizi, plovbani i drugi činovnici, bile su lijepo urešene s duborezima i slikama. Slikari i duborezci su dolazili iz tuđih krajeva i s domaćima radili lijepo i složno. U sredini je bio dugi stol i oko njega fotelje. Oko zida su, također bile poredane fotelje. Na zidovima su bili okovi za baklje i mjedeni klinovi za vješanje robe i oružja. Na sredini je visio veliki luster od mjedi sa sto svijećnjaka, kojeg su iskovali domaći kovači. Svijeće su se pravile od loja i pčelinjeg voska. U svakom kutu su bile, obješene na lancima, velike zemljane uljanice koje su imale deset stijenjeva poredanih u krug. Po cijeloj dvorani je bliještala svjetlost i obasjavala i najdalji kutić.

216. Po kutovima, jedna iznad druge, bile su pulene neprijateljskih brodova koje su Hrvati zarobili ili spalili, a onda, prije nego bi izgorjeli, skinuli i donijeli kralju na dar. Na kopljima nasuprot vrata visjele su zastave zaplijenjene u bojevima. Sa svake strane izloženi su zarobljeni mačevi, bodeži, bojne sjekire i sidra uništenih brodova.

821. Izgradili su veliku crkvu s visokim zvonikon. Zvona su naručili u Krku, gdje su ih radili Mikulinovi kovači . Oni su zvona prodavali i po cijeloj Italiji. Crkva je iznutra bila lijepo urešena. Iz Venecije su dovezli dva prekrasna lustera od murana s po trideset svjećnjaka, što su visjeli s plafona. Glavni oltar su napravili bijeli fratri u Zadru. Puno lijepih slika iz Isusova života napravili su majstori iz Kastva. Lijepo oslikani križni put, narisao je majstor Stjepan iz Trogira. Korovi su bili postavljeni u četiri reda. Lijevo su bili redovi za muškarce, a desno za žene. Ispred, na stubama, klečala su i sjedila djeca.

TRPIMIR II.

822. Crkvenjak je pazio na sve i pravio red. Po smrti Tomislava, koji je združio hrvatske zemlje od Drave do mora, došao je na vlast Trpimir koji je isto vladao čvrstom rukom. On je u stalnoj pripravnosti držao jaku hrvatsku mornaricu, efuricu i kopnenu vojsku. Još uvijek se čuvao stari običaj da je svaki muškarac od šesnaestog do šezdesetpetoga ljeta bojovnik i da svaki muškarac i svaka žena moraju znati gađati strijelom, sjeći mačem i jahati konja. Još uvijek se djecu odmalena podučavalo jahanju i uporabi luka i strijele, učili su ih i plovidbi, jedrenju i veslanju, a neke i pisanju.

823. Godine 902. održao se u Splitu veliki sabor na kom se raspravljalo o crkvi u Hrvata. Ranije, u doba kad su Split i svi veći jadranski gradovi bili pod vlašću Bizanta, glavna biskupija u Hrvatskoj bila je Ninska, na čelu s biskupom Grgurom. Sada, kada je kralj Tomislav dobio nazad sve gradove pod svoje nadleštvo, pobunio se splitski nadbiskup. On je želio sebi podrediti i Ninsku biskupiju. Vodili su se dugi pregovori, izgubljene su noći i noći, ali je opet sve bilo po starom.

824. Biskup Grgur se držao čvrsto. On je u Rimu dokazao da su njegove knjige jednako dobre kao i latinske, a patrijarh u Ogleju ga je podržao. Tako se nadalje, unatoč tomu što je Ninska biskupija pala pod vlast splitskog nadbiskupa, božja služba u Hrvata glagoljala na Hrvatskom jeziku. U crkvama, i ne samo u crkvama, pisalo se glagoljicom.

KREŠIMIR

825. Kada je 935. godine umro Trpimir drugi, na njegovo prijestolje došao je Krešimir koji je bio jednako dobar i pametan vladar. U njegovo vrijeme su mornarica, efurica i kopnena vojska, bile najjače u tom dijelu svijeta. Umro je 945. bez djece, pa su se za njegovu ostavštinu počeli međusobno gložiti župani i kosizi. Neko vrijeme se nisu mogli složiti, a to je oslabilo mornaricu i kopnenu vojsku.

826. Godine 996., u doba dužda Orseola, on je osobno zapovijedao brodovljem kojim je krenuo u pohod po Dalmaciji. Svi otočki i obalni gradovi otvorili su vrata i moćnoj venecijanskoj floti i predali se bez boja. Hvar i Korčula se nisu htjeli predati pa ih je Orseolo napao, pobijedio i osvojio. Tako je cijela hrvatska obala prešla pod vlast Venecije. Pod Mlecima je ponovo procvala trgovina između svih dijelova Jadrana, a trgovački brodovi iz svih gradova koji su bili pod Mlecima, trgovali su po cijelom Sredozemlju.

KREŠIMIR III.

827. Po smrti dužda Orseola, u Veneciji je došlo do međusobnih razmirica, pa je mletačka snaga opala. To je iskoristio hrvatski kralj Krešimir treći, koji je ponovo izgradio hrvatsku mornaricu, obnovio efuricu i ojačao kopnenu vojsku. U njegovo vrijeme Bizant je ponovo pripojio sve jadranske gradove od Grada do Budve i stavio ih pod svoju vlast. Godine 1032. su dubrovački i hrvatski brodovi pomogli Bizantskoj mornarici potući Arape, koji su ponovo počeli dizati glavu.

SURONJA

828. Nakon smrti Krešimira trećega 1058. godine, naslijedio ga je Krešimir četvrti, kojeg su zvali Suronja. On je još više ojačao sve rodove vojske. Izgradio je utvrđeni grad Klis gdje je stolovao. Sve tornjeve i kuće ogradio je čvrstim zidinama, debelim sežanj i po i visokim i do osam sežanja. Pod zidinama je posjekao svo grmlje i sva stabla da ih neprijatelj ne bi mogao koristiti kad napadne grad. Na tornjevima su vijorile hrvatske zastave na srebrno crvene kvadratiće i kazivale svima tko je ovdje gospodar.

829. U palačama unutar grada bile su velike dvorane s lijepo izrezbarenim duborezima, slikama i oružjem prikupljenim sa svih hrvatskih bojišta. Pod velikim tornjem bile su blagajne o kojima su skrbili rizničari. Za grad je brinula gradska straža. U gradu su se stalno održavali sabori župana, kosiza, plovbana i drugih. Kralj je bio jako precizan i svakoga dana su mu morali javiti gdje je koji brod, čime se trguje, što se događa u kojoj županiji, gdje se što gradi, gdje je suša, a gdje pada kiša, koje rijeke su plovne i gdje su poplave.

830. Glasnici pješaci i glasnici na konjima stalno su dolazili u grad i iz njega odlazili. Cesta do grada nikad nije bila prazna. Straža je uvijek budno pazila i svi koji su ulazili unutra morali su ostaviti svo oružje u stražarnicama. Glavar grada zvao se orban ili sudac. On bi u nenazočnosti kralja na sebe preuzeo sve dužnosti za obranu grada. Bizant, koji je u to vrijeme bio slab, prepustio je sve gradove i sve otoke hrvatskomu kralju. U naseljima su bili zapovjednici straže koji su pratili sve što se gdje događa. Oni su, ako je bilo potrebno, mogli podići postrojbu koja je mogla obraniti naselje..

831. Sada, kada je bila cijela Hrvatska bila ponovo ujedinjena, ojačala je ratna i trgovačka mornarica i riječna flota. Trgovanjem se obnovila gospodarska snaga Hrvatske. Izgradilo se puno kundura, velikih i malih ormanica te veslačica. Po svem kraljevstvu Hrvatske kosize bile su spremne. Svako tko je pomislio napasti na Hrvate, prethodno je tri puta dobro promislio. Hrvati su živjeli svoji na svome i nisu marili za tuđe. Popravljali su stare utvrde i gradili nove, veće i bolje utvrđene. Bile su po svim brdima. U slučaju opasnosti u njih bi se zatvorilo okolno pučanstvo. Rasla su sela i vesi i gradile crkve i samostani.

832. U Hrvatsku su došli Benediktinci. Taj red je bio jako napredan i širio je pismenost. Prepisivali su i pisali knjige, podučavali ljude sadnji voćaka, povrća i gnojidbi zemlje. Svatko tko je htio učiti, mogao je otići u samostan. Samostani su bili u Opatiji, Crikvenici, Sepenu, Baški, Krku, Glavotoku, Cresu, Lošinju, Rabu, Senju, Zadru, Trogiru, Splitu, Dubrovniku, Kotoru i Budvi. Na kopnu je također bilo samostana u svim većim gradovima, Sisku, Zagrebu, Varaždinu, Koprivnici, Virovitici, Srijemskoj Mitrovici, Zemunu, Baču, Banjoj Luci, Kraljevoj Sutjesci, Brodu i Livnu. Puno mladih momaka i djevojaka išlo je u samostane, ili kao redovnici ili laici. Svi su oni učili i radili.

833. Ljudi su, videći kako se grade utvrde, samostani, crkve i utvrđeni gradovi i sami pokušali napraviti nešto slično za život. Gradili su prostranije, veće i sigurnije kuće. Pokrivali su ih pločama od kamena i crijepovima koje su naučili praviti od slame . Gradili su dimnjake da kuće više ne bi bile zadimljene i crne. Odvojili su životinje od kuća i napravili pojate i štale. U svakom većem selu bile su kovačije, stolarije, tesarije, kolarije i postolarije.

834. Po gradovima su bili svi mogući obrti. Po cijelom kraljevstvu održavali su se sajmovi koje su obilazili trgovci i prodavali svoju robu. U primorskim gradovima i gradićima bili su sajmovi koji su trajali i po tjedan dana. Trgovci su selili s jednog sajma na drugi. Za vrijeme sajma bilo je zabranjeno nositi oružje. Svo je oružje trebalo predati stražarima. Dugo u noć se plesalo, pjevalo i šalilo. Stražari su čuvali skladišta s robom, a brodove na kojima se prodavala roba čuvali su sami mornari.

835. Na te sajmove su dolazili brodovi iz Venecije, Ćoze, Barija, Brindizija, Sicilije, Genove, Marseja, iz Španjolske, Afrike, Bizanta i s Crnoga mora. Nisu bili rijetki ni brodovi iz Engleske koji su dolazili kroz Gibraltar i oni iz Varjaga , koji su dolazili rijekama u Crno more, a odatle u Jadran. Roba je išla u prodaju, a kako se sve moglo prodati, ljudi su više radili i više imali.

836. Od prodane robe uzimao se postotak, koji su marno pobirali poreznici. Kraljeve riznice bile su sve punije. Novcem se može učiniti puno toga, pa su gradili još više brodova, usavršavali obrte i izmišljali sve bolje i bolje stvari. Po cijeloj Hrvatskoj nizali su se turniri i pripetavanja u gađanju strijelom, kopljem i praćkom. Sve to je jačalo vojsku i sposobnost obrane.

837. Mleci su plaćali danak u državne riznice i za to su mogli nesmetano i slobodno trgovati i ploviti istočnom stranom Jadrana, koja je bila i ostala puno bolja za plovidbu od zapadne, talijanske strane. Kralj je zapovjedio da će svakoga koji bude dirnuo venecijanski brod objesiti na jarbol najveće kundure. Kraljeva riječ bila je zakon. Hrvatska plemena Kačići, Gušići, Smičiklasi, Cuce, Tugomirići, Babonići, Šubići, Milošići, Nelipići i drugi, poštovali su i slušali kralja jer su uvidjeli kako je svima svaki dan bolje.

ZVONIMIR

838. Godine 1074. Normani su osvojili Bari. Hrvatskom je u to vrijeme vladao kralj Dmitar Zvonimir. Kako su mu nedugo prije toga Mleci osvojili skoro sve primorske gradove, kralj ih je pokušao povratiti pod svoju vlast i udružio se s Normanima protiv Mletaka i Bizanta. Videći brzinu, okretnost i moć hrvatskih pesima napuljski kralj Guiskard odredio je deset ormanica za svoju osobnu pratnju. Srčanost, smjelost, vjernost zadanoj riječi i poštenje Hrvata jako ga je oduševilo i zato im je vjerovao.

839. Kralj Zvonimir je poslao jaku hrvatsku mornaricu koju je vodio plovban Jakov, a njoj se pridružila i dubrovačka mornarica. Združena flota je imala preko stopedeset velikih brodova i puno malih, a na njoj je bilo više od trideset tisuća bojovnika. Krenuli su napasti i osvojiti Drač, kako bi Mlecima zatvorili put iz Jadrana, a Bizantincima u Jadran.

840. Mleci su od svojih uhoda doznali što se događa i pod zapovijedanjem samog dužda Silvija, a u dogovoru s bizantskim carem Aleksijem, isplovili su prema Draču. Po dugoj plovidbi iznenada su se usidrili u plitkoj uvali. Dužd Silvio se odlučio da neće čekati Bizantsku mornaricu pa je odlučio sam napasti združenu flotu. Svi mletački brodovi povezali su se međusobno konopcima, bok na bok i tako su branili bokove svojih galija. Na taj su način mogli više ljudi odvojiti za za boj.

841. Bojovnicima i nadzornicima nije bilo potrebno paziti na galijote, pa su se mogli boriti kao svi ostali vojnici. U kaštelima i po palubama bili su raspoređeni strijelci. Brodovi su imali ašere ili jarce, kojima su tukli po neprijateljskim brodovima. Dužd Silvio je temeljito pripremio brodove za boj, ali se nije usudio napasti. Zadnji čas se predomislio.

842. Normanski kralj Guiskard napao je Mletke kad je vjerovao da je najbolje, Admiral normanske flote Boemund je svom silinom navalio na duždev brod. Normani su već počeli naskakivati na Mletka, no tada su oni ašerom na dva mjesta probili Boemundov brod. U unutrašnjost je počelo prodirati more, pa se morao odvojiti od duždova broda. U tom se trenutku normanskim brodovljem proširio glas da je Boemund ubijen. Na njihovim brodovima je nastala panika.

843. Kad su to vidjeli, Hrvati su se povukli iz boja i bacili sidra pred Dračem da netko ne bi probio blokadu. Tada su i normanski brodovi prekinuli boj i usidrili se pokraj hrvatskih. Sutradan je dojedrila bizantska eskadra i pridružila se Mlecima. Noću su združene eskadre Bizanta i Venecije napale hrvatsko-normansku flotu. Bizantinci i Mleci, kojima su Bizantinci dali grčku vatru, napadali su svime što su imali. Grčka vatra, koja je posve uništila Arapsku flotu pred Bizantom, zbog velike požrtvovnosti normanskih i hrvatskih mornara nije imala velika uspjeha.

844. Hrvatski brodovi bili su svi prekriveni mokrim dekama i pijeskom. Kad bi grčki oganj pao na njih, počeo bi gorjeti na pokrivačima, koje bi mornari brzo bacili u more. Mjesta gdje je još gorjelo brzo bi pokrili pijeskom. Normani su svoje brodove napola potopili. Tako su izgubili brzinu, ali su bili većim dijelom pod vodom pa im oganj nije previše štetio. Jedna i druga flota povukle su se iz boja i otišle popraviti svoje brodove. Tako je Drač bio spašen, a blokada Otranta nije uspjela.

855. Nešto kasnije pred Drač je, sa silnom vojskom, došao sam Car Aleksije. Robert Guiskard je iskrcao dio snaga s brodova i poslao ih boj protiv carskih postrojbi. Hrvatsko-normanske postrojbe, koje su bile postrojene u kosize, čekale su carsku vojsku na ušćima, na obalama, sutjeskama i oko potoka i rijeka, gdje Bizantinci nisu mogli razviti snage, pa su se morali boriti po taktici koju su nametnule združene sile. Kada je došlo do odlučujućeg boja, carske su snage bile toliko izmučene, prestrašene i umorne pa su jako brzo podlegle. Drač se još par mjeseci držao, a onda se predao.

BITKA KOD KRFA

856. Godine 1084. ponovo su združene mornarice Hrvata i Normana osvojile Krf. Flota je imala stodvadeset velikih brodova i puno malih, među kojima su najstrašnije bile pesime ili ormanice. Papa Grgur VII, koga je napao njemački car Henrik IV, molio je Vikinge da ga obrane. Normansko - Hrvatska vojska krenula je tada prema Rimu i spasila papu.

857. Kada su uredili stvari u Italiji, ponovo su zajedno otplovili prema otoku Krfu. Tamo su naletjeli na združenu bizantsko-mletačku flotu. Došlo je do strašnoga boja. Išli su brod na brod. Grčki oganj ponovo nije bio posebno učinkovit. Svo more je gorjelo, brodovi su tonuli, bojovnici i galijoti plivali su na razbijenim kaštelima, veslima i jarbolima, vikali i zapomagali i u moru jedan drugoga hvatali za grkljane.

858. Hrvatske lađe su razbijale bokove galija, dromona i helandija. Ašeri su razvaljivali kaštele, jarbole i ograde i kosili su po palubama. Strijele s jedne i druge strane žele su svoju žetvu. Guiskard je prvi uvidio da se boj neće dobro završiti, pa je zapovjedio svom združenim brodovlju da bježe prema otvorenom moru. Nad bojištem je posvuda bio gusti, bijeli ili crni dim, koji je pekao oči, sušio usta i dražio kožu.

859. Na pučini su se ponovo okupili. Popravili su oštećenja na svojim brodovima, koliko se to moglo na moru. Poslali su uhode na malim veslačicama koje su pratile gdje je i što radi bizantsko-mletačka mornarica. Guiskard je opet krenuo prema združenoj floti. U strašnom naletu, potukao je prvo bizantsko, a onda i mletačko brodovlje. Ponovo je gorjelo more i nebo. Lomile su se ašte, rebra, ograde, jarboli, baštuni i vesla, pucale su glave, rebra i udovi. Po svim brodovima je tekla krv, koja je bojila more crvenom bojom oko svih brodova. Mrtve su, jer su smetali u boju, bacali preko ograde u more. Ranjeni su se sami sklanjali onamo gdje nisu smetali svojim bojovnicima.

860. Dužd Silvio je jedva spasio glavu bježeći pred hrvatskim ormanicama i vikinškim drakarima. U Veneciji su ga optužili za poraz i morao je pred sud. Suci su ga pitali što se dogodilo s njihovom dobro oboružanom, obučenom i jako skupo plaćenom flotom. Silvio je najprije šutio, a onda je progovorio. Rekao je: „Časni sude, naše brodove sam osobno gradio danju i noću u našim arsenalima i brodogradilištima. Pregledao sam svaku dasku, rebro, aštu, jarbol, baštun i pilun, svaki čavao, zakovicu i pašajicu. Opipao sam svako jedro, flok, konopac, konopčić i zastavu i odmah mijenjao sve što nije bilo dobro.

861. Znao sam zašto smo potrošili svaki dukat i bio sam silno veseo kad sam vidio našu flotu koja je sjala na Suncu. Jedra naših galija bijelila su se i nadaleko širila strah našim neprijateljima. Kad su naše galije plovile prema jugu bilo ih je lijepo vidjeti. Naši mornari na tim brodovima bili su najbolji koje sam mogao izabrati. Vjerovali smo da se nitko od straha neće usuditi ni pogledati nas, a kamo li napasti.

862. Dogodilo se sasvim suprotno od onoga što sam očekivao. Hrvati, na svojim brzim brodovima koje nismo uzalud nazvali pesime, nisu uopće marili za naš sjajni izgled. Nisu se uopće bojali naših bojnih naprava i naših vojnika. Izgledalo je kao da samo čekaju naše brodove, da se s njima ogledaju i napadnu ih. Došli su poput šijuna iz vedroga neba. Svaka njihova pesima uzela je svoju metu, bubnjevi su bubnjali sve brže i brže i parali uši. Vesla su sve brže veslala, a pesime su dosegle strašno ubrzanje i kao u vježbi svaka je veslala ritmom proboja, jureći svom silinom na svoju galiju.

248. Počela su se lomiti vesla na našim galijama. Zabijali su svoje kljunove u bokove naših brodova. Izvlačili se iz njih, a u velike rupe počelo je prodirati more. Naši vojnici su pokušali rupe zatvoriti ceradama. Probušeni brod, koji se više nije mogao dobro manevrirati bio je kao stvoren za drugi napad. Ubrzo bi i druga pesima zabila svoj kljun u bok. U novu rupu ponovno je prodrlo more i potopilo pola broda. Onda su kapetani pesima bacili na naše galije zapaljene posude sa smolom, koja se cijedila i širila po palubi. Plamen je zahvatio naše ograde, jarbole, brodska nadgrađa i sve ono što je moglo gorjeti.

864. Goruća smola cijedila se na ruke, noge, tijela i glave naših galijota. Naši mornari su pokušali spasiti glave i bacali se u more. Hvatali su se za daske, slomljene jarbole, škrinje i dijelove ograda. Strašan dim gorućih galija obavio je more i nebo, pekao oči i žario dah. Hrvati su kao vrazi skakali na galije i svojim mačevima fužinarima i bojnim sjekirama ubijali sve što se micalo. Kad bi napali brod, prvo bi oslobodili galijote, presjekli sjekirom lanac i pustili ih da tuku i ubijaju sve naše vojnike.

865. Hrvati su strašno hrabri, nepredvidivi, ustrajni i kad se odluče boriti, ne odustaju. Njihova hrabrost i njihova neustrašivost je tolika, da bi i samoga vraga pitali ognja, kad bi ga sreli.“ Suci su pitali: „Ma što želite reći, da su naši mornari i vojnici bili strašiguzice i da se nisu borili?“. Odgovorio je „Ne, to nisam htio reći, ali boriti se s takvim neprijateljem koji nema straha i nije ga briga hoće li umrijeti ili ne, jako, jako je teško.“

866. Suci su se pogledali i poslali Silvija van. Nakon nekoga vremena pozvali su ga nazad i rekli mu da će bit kažnjen i zatvoren u tamnicu. Onda su ga stražari uhvatili između sebe i odveli u zatvor. U zatvoru su ga presvukli i stavili pod krov u jednu sobicu. Unutra, u sobici, bilo je nešto malo slame, vrč s vodom i jedna noćna posuda za nuždu.

867. Na vratima je bio jedan mali zatvoreni prozorčić. Kroz njega su stražari mogli pogledati što zatvorenik radi. Na zidu su visjele alke i lanci s okovima za ruke i noge. Zidovi su bili od klesanog bračkog kamena, pod od glinenih pločica, a krov od olova ispod kojeg je bila željezna mreža. Na krovu je bio prozorčić dug jednu, a širok pola noge, kroz koji je ulazila svjetlost i zrak. Na donjem dijelu vrata nalazio se maleni otvor. U zidu na visini od oko tri noge od poda, nalazio se ormarić.

868. Kada je ušao u sobicu počeo je razmišljati čemu što služi. Slamu je stavio na hrpu u jedan kut i malo pospremio po podu. U ormarić u zidu stavio je vrč s vodom. U samom kutu je bila rupa duga i široka tri palca. Nije znao zašto je tu rupa. Mislio je na ovo i ono, ali nije došao do zaključka. Navečer su došli tamničari i stavili mu na ruke i noge okove. Slama koju je spremio u kut bila je predaleko od mjesta gdje bi mogao vezan sjesti, pa je noću sjedio i sjedeći spavao na kamenu. Lanci mu nisu dali protegnuti se i leći.

869. Te noći je ožednio ali nije mogao do vrča s vodom. Jedva je dočekao jutro. Kad su ujutro došli tamničari, odvezali su ga i rekli mu da isprazni noćnu posudu u bačvu. Kad je uzeo posudu, ritnuli su ga pa je pola mokraće prolio po sebi i podu. Tamničari su se smijali i tjerali ga do bačve. Kad je ispraznio posudu, ponovo su ga doveli u sobicu. Naredili su mu da očisti pod od mokraće. Sve je morao čistiti rukama jer nije imao krpa. Zatvorili su vrata i pustili ga da čeka. Nakon par sati su mu kroz rupu na vratima stavili jedan hljepčić i nalili vodu u vrč.

870. Sada kad je znao gdje mora staviti slamu, da ne bi ponovo spavao na podu, posložio ju je pod alke. Vodu je stavio sa strane, a hljepčić kruha na grljak vrča. Noćnu posudu je također stavio blizu slame, da mu noću bude pri ruci. Svakog jutra, još u osvit zore, morao je isprazniti posudu u bačvu, koja je stajala u posebnoj prostorijici. Bačvu su svakih deset dana, na nosilima nosila po tri zatvorenika, da je isprazne u more. Kad su prvi put otkad je zatvoren praznili bačvu, morao ju je nositi on, a svi koji su ga vidjeli rugali su mu se i smijali. Odjeća u koju je bio obučen bila je stara i zato tijesna, pa ga je žuljalo po pazusima i među nogama.

871. Cipele s drvenim potplatom lupale su i radile buku. Na glavi je imao nekakav stari, na dva mjesta probušeni mornarski šešir. Kad je prolazio ispod hrasta, svi su se hvatali za noseve i govorili mu da mu je lako, jer na glavi ima propuh, pa zato ne osjeća smrad. Dječurlija, koje je bilo po ulicama i oko kanala koliko si htio, rugala se zatvorenicima, zviždala i vikala za njima. Jedva je čekao ponovo doći u zatvor, ali straži se nije žurilo. Hodali su polako, tjerajući tobože one koji su se rugali zatočenicima.

872. Kad je došao u zatvor i ušao u svoju ćeliju, čekalo ga je novo iznenađenje. Onaj komadić kruha, koji je ostavio za sutra na grljku vrča, mirno su jela dva debela štakora. Štakori su se lijeno osvrnuli, pogledali ga svojim malim očicama i izašli van kroz onu rupu od tri palca. Sutradan je bio gladan i jedva je čekao treće jutro, kad će mu ponovo donijeti kruh i promijeniti vodu. Trećeg dana je došao jedan od tamničara i rekao mu da će mu davati nešto više hrane ako njegovi to plate.

873. Donio mu je list papira i pisaljku i rekao da napiše svojima kako će umrijeti od gladi ako mu ne stražari ne budu davali više hrane nego ga pripada i da im plate za hranu. Kad je to napisao, tamničar se okrenuo i bez riječi izašao van. Čekao je još dva sata, a onda su donijeli kruh i promijenili vodu. Brzo je sjeo na slamu i sve pojeo. Tamničar ga je kratko pogledao kroz prozorčić i otišao. Sljedećeg dana je ponovo čitav dan bio gladan. Kad je trećega dana došao onaj tamničar s kojim je govorio i kome je dao poruku za svoje, tamničar je rekao kako njegovih nema kući i da im nije mogao dati poruku, pa mu zato nije mogao kupiti hranu.

874. Čekao je opet dva sata, a onda je dobio hljepčić i jednu repu. Ovaj put ga nije pojeo, već ga je prepolovio i polovicu stavio u ormarić, kamo štakori nisu mogli ući. Repu je pojeo i bila mu je jako dobra. Činilo mu se da je bolja od svake jabuke, koje je više puta jeo na plovidbama.

875. Predvečer je bio gladan. Kruh u ormariću ga je privlačio. Samo ga je gledao, ali ga nije pojeo. Kad su ga navečer tamničari došli vezati lancem, jedan je kao slučajno zapeo i onu polovicu hljepčića bacio na pod. Vezan lancem, na sve ga je načine pokušavao dohvatiti ali nije uspio. Izmučen od povlačenja i rastezanja, zaspao je lancima razderane kože na rukama i nogama.

876. Probudilo ga je mljackanje. Vidio je tri štakora, koji su polako i velikim užitkom, jeli njegov komad kruha. Vikao je i galamio na njih i bacao slamu, ali oni nisu za to marili. Mirno su nastavili jesti, a kada su pojeli kruh, izašli su jedan po jedan kroz onu rupicu, polako i bez žurbe. Ujutro je bio gladan i ljut na sebe. Razmišljao je kako bi bilo bolje da je pojeo kruh, nego ga ovako ostaviti štakorima. Oko podne je počelo kišiti. Kroz prozorčić na krovu padalo je u njegovu sobicu i posve ju smočilo. Šetao je, gladan, od jednog zida do drugog i sav se tresao od studeni.

877. Tamničari su to jedva dočekali i ponovo mu rekli da napiše pismo svojima, no da ovaj put napiše koliko trebaju dati zlatnika. Napisao je iznos od deset zlatnika. Tamničari su ga pogledali i upitali „Zar vam život samo toliko vrijedi?“. Napisao je još jednu ništicu i slovima još dodao cento, stotinu, da oni ne bi napisali više. Sutradan su mu donijeli malo hrane, kruha, mrkve, malo suhih smokava i u zemljanoj bočici pomiješan ocat i maslinovo ulje, jednu dasku za koju su mu rekli da je stavi na krov, da mu ne promače kada bude kišilo. Dasku je stavio ispod hrpe slame i sakrio ju, a bilo mu je i toplije kad je spavao sjedećke.

878. Sjeo je na slamu, u jednu ruku uzeo mrkvu koja je bila samo napola oprana i počeo jesti, prvo s one strane gdje je bilo lišće, jer tamo je mrkva uvijek malo gorka. U usta je stavio mrvicu kruha i s guštom jeo, ćuteći kako je mrkva ukusna. Tako je jeo, mrvicu kruha i malo mrkve i činilo mu se da je mrkva bolja od svake naranče i svakoga voća. Razmišljao je o tome da ju, dok je bio slobodan nikada nije jeo i pitao se zašto. Nikako nije mogao shvatiti, zašto je ta mrkva tako ukusna. Onda je na komadić kruha nalio malo ulja i octa. Pustio je da se kruh malo napije i potom prinio ustima. Učinilo mu se da je to najveća slast na svijetu. Nije mogao vjerovati zašto to ranije nije jeo jer kad je nekoć gledao svoje mornare kako to jedu, činilo mu se da je to neukusna hrana, samo za ljude nižega roda.

BOJ KOD OTOKA SEZANA

879. Novi dužd Vitalo Feriera dao je sagraditi novu flotu. Obnovio je sve stare brodove, a kad je pomislio koliko je silno jak, isplovio je prema združenoj hrvatsko-normanskoj mornarici. Združena flota je u Valoni popravila sve svoje brodove i izgradila još puno novih. Oko otoka Sezana došlo je do boja s Mlecima. Njihovi brodovi bili su razbijeni na komade i plutali po cijelom valonskom zaljevu.

880. Feriera je sretno stigao u Veneciju zahvaljujući jednoj maloj veslačici, koja ga je slučajno pokupila poslije boja s jedne škrinje za koju se držao i molio Boga da ga spasi. Kormilaru je obećao tisuću dukata ako ga spasi i doveze u Veneciju. Kormilar ga je pažljivo vozeći oko otoka, čekajući buru i vozeći noću i po utihama, uspio dovesti blizu Venecije i ondje ga pustio.

881. Dogovorili su se kad i gdje će mu dužd dati tisuću dukata. Kad je Feriera došao u Mletke, sutradan je otišao u duždevu palaču i još isti dan predložio sinjoriji da iz zatvora puste dužda Silvija. Rekao im je da je i sam doživio isto što je iskusio bivši dužd Silvio i da tek sada vidi koliko se teško boriti s Hrvatima. Sinjorija je udovoljila njegovom traženju i pustila Silvija iz zatvora.

882. Bio je na slobodi tri ili četiri dana, a onda su mu prerezali grkljan dok se vozio gondolom prema Trgu svetoga Marka. Dugo se po Veneciji govorilo o tome tko ga je i zašto ubio, ali prava istina nije se nikad doznala. Tamničari, koji su se bojali da će ih kazniti jer su ga ucjenjivali zlatnicima u zamjenu za preživljavanje, dogovorili su se i potplatili gondolijera. Ovaj mu je presjekao grkljan za deset dukata. Nakon nekoga vremena, kad se zaboravilo na Silvija i tog gondolijera su našli prerezana vrata kako leži u gondoli.

883. Tijekom vojnog pohoda umro je normanski kraj Guiskard. Novi kralj Roger je prekinuo borbe s Mlecima i Bizantom, a svi brodovi su se vratili u svoje luke. Godine 1089. umro je od kapi kralj Dmitar Zvonimir u vrijeme kad je okupio veliki sabor na Kosovu polju blizu Knina, stolnog grada kralja Krešimira. Počele su svađe oko njegova nasljedstva, što je oslabilo Hrvatsku mornaricu, silu koja se velikim uspjehom borila protiv do tada najjačih pomorskih sila na svijetu.

KRALJ PETAR SVAČIĆ

884. Nakon dugih svađa za kralja je izabran Petar Svačić. Borbom za vlast oslabljena Hrvatska nije više mogla držati jaku i veliku mornaricu, a smanjivala se i riječna flota i vojna moć države na kopnu. U međusobnim trzavicama poginulo je strašno puno ljudi i skoro sve županije bile su opustošene.

885. U to vrijeme su u Hrvatsku prodrli Ugri. Petar Svačić ih je dočekao na planini Gvozdu. Došlo je do strašnog boja. Hrvati su čekali Kolomanovu vojsku u ušćima, sutjeskama i na strmim padinama. Pomalo su se povlačili i pružali otpor. Kad su mislili da su Ugri većinom uništeni, ušli su u odlučujući boj. Ugri su, brzo jašući doveli novu vojsku i potukli Hrvatske bojovnike, a hrvatski kralj Pere Svačić je poginuo.

886. U Hrvatskoj se vodio partizanski rat protiv Ugara još dvadesetak godina. Na kraju su hrvatska plemena potpisala mir s Ugrima. U zlatnoj buli bilo je zapisano da će svaka država imati svoj sabor i svoje županije, svoju vojsku i svoje biskupije i da će imati zajedničkog kralja, koji će se posebnom krunom kruniti u Budimu, a posebnom krunom u Zadru. Tako su dvije države zajedničkim kraljem povezane u personalnu uniju.

887. Vojsku u Ugarskoj opskrbljivati će Ugri, a u Hrvatskoj Hrvati, a kad vojska ratuje izvan svoje zemlje, tada će biti na trošku kralja i njegove riznice. Ugri, izrazito stepski puk, nisu imali puno sluha za more i mornaricu. Hrvatski gradovi su sami uzdržavali, brod ili dva, kojima su čuvali trgovačke putove, koliko su mogli.

VI: BOJ ZA ZADAR

888. Godine 1190. Mleci su se ponovo pojavili pred Zadrom s željom da ga osvoje. Tako bi dobili još jedno uporište na istočnoj obali Jadrana. Zadar, koji je očekivao da bi se to moglo dogoditi, imao je veliku i dobro pripremljenu mornaricu. Zadarski plovban, koji je imao veliku potporu zajedničkog hrvatsko-ugarskog kralja, imao je razrađenu taktiku obrane.

889. Mleci su se pojavili na Puntamiki, kraju gdje su već jednom doživjeli strašan poraz. Njihova flota bila je sastavljena gotovo samo od galija, bila je dobro opremljena, s obučenim vojnicima, časnicima i admiralima. Pojavila se pred Zadrom u svoj svojoj moći, misleći da će se Zadrani prestrašiti i popustiti tako veličanstvenom brodovlju i njegovoj moći. Zadrani su i ovog puta čekali utihu.

890. Pred suton je vjetar opao. Lahor je postajao sve slabiji i slabiji i na kraju je svo more postalo poput ulja. U njemu su se zrcalile silne venecijanske galije. Galije su počele raspremati i savijati jedra, pripremajući se za noć. Kad se more potpuno smirilo i počelo izmijenjivati boje i nijanse zapadnog neba i bacati duge sjene mirujućih brodova, Zadrani su prema Mlecima poslali veliko mnoštvo veslačica, koje su se brzo veslajući, primicale brodovlju. Mleci su se pripremili za napad, misleći da će lako svladati tako beznačajnu flotu. Veslačice su prišle na strijelomet, odapele nešto strelica i brzo se vratile prema Zadru.

891. Mleci su zaveslali i svojim galijama počeli loviti veslačice. Veslačice su išle prema Puntamici, a galije su veslale za njima. Nadzornici su brzo tukli u tambure i timpane i udvostručili ritam ne bi li sustigli lake veslačice. Bič je fijukao i cijedio zadnju snagu iz okovanih galijota. Kormilari na veslačicama, uzdajući se u svoju brzinu, stalno su se držali izvan strelometa venecijanskih galija, ali dovoljno blizu da Mleci vjeruju da ih mogu sustići. Veslačice su vozile malo ovamo, malo onamo, mijenjale su rutu i pravile se da su veslači umorni i da više ne mogu.

892. Kada bi se galija svom brzinom počela približavati, ponovo bi zaveslale i udaljile se od galije. Galijoti su postajali sve umorniji, pa niti bič, ni obećanja da će ih sve osloboditi ako budu veslali nisu pomogli. Galije su postajale sve sporije i sporije. Vjetra, koji bi barem i za časak zamijenio mišice galijota i pomogao im doći k sebi, nije bilo. U lučicama i blizu stijenja čekale su hrvatske ormanice pokrivene granjem i ponjavama.

893. Kada su ih galije malo prošle, brzo su zbacili grane i krpe i svom brzinom zavozili prema galijama koje su sada bile otvorenih bokova. Galije su se pokušale okrenuti i dočekati ormanice pramcem, ali im manevri nisu uspjevali. Brze i vitke ormanice, vozeći ritmom proboja bile su im sve bliže i počele su im probijati bokove. Korbani su, prije nego su se odmakli od bokova probijenih galija, na njih katapultirali goruće bačvice.

894. Zapaljena goruća smola tekla je palubama i cijedila se na galijote. Palila im je leđa, ruke, noge i glave. Kašteli premazani uljem i katranom, gorjeli su kao baklje. Oganj je zahvatio jarbole, konopce i jedra. Brodovi su poput gorućih baklji plutali mirnim morem. Galije koje još nisu bile napadnute, videći kako druge galije gore, dale su se u bijeg. Slijedile su ih brze ormanice. Pretekle su ih za pola milje i naglo se okrenule, Načinile su krug i napale s boka. Polomile su im sva rebra i otvorile veliku rupu u boku.

895. Kad se ormanica izvukla iz boka, more je prodrlo u galiju. Vojnici, zapovjednici i sva posada pokušali su se spasiti kako su znali i mogli. Skakali su u more, bacali u more daske i sve što je moglo plivati pa onda na tome plutali. Ormanci su naskakivali na galije. Sjekirama su presjekli lanac kojim su bili vezani galijoti i oslobodili ih. Galijoti su, a najviše ih je bilo iz Hrvatske, poskakali u more s broda tražeći gdje su njihovi mučitelji, kapetani, bubnjari i vojnici i sva posada pa ih u moru ubijali, tukli čime su mogli i utapali ih.

896. Na krv su došli morski psi, koji su s punim gubicama ljudskoga mesa parali morsku površinu i najedali se do sita. Sve su se galije, jedna za drugom, ili predale i pod hrvatskom stražom vozile prema Zadru ili u plamenu plutale na poput ulja mirnome moru. Veslačice, koje su bile u pratnji ormanica, kupile su galijote iz mora, koje je bilo lako prepoznati po okovu oko vrata i nogu. Na obali su kovači galijotima skidali okove. One koji se nisu dali otvoriti jer su bili zapečeni od hrdže, sjekli su sjekačima na nakovnjima. Okovi na nogama bili su im zariveni u meso i kidanje sjekačem bilo je jako bolno. Okov na vratu bio je nešto bolji, pa ga je bilo lakše sjeći nego onaj na nogama. Galijoti su se prali na plaži u velikoj luci. Prali su svu odjeću koja je strašno smrdjela. Nakon što su se oprali i osušili odjeću ili im je netko dao drugu, najeli su se i napili. Onda su ih pustili da svaki ode svome domu.

897. Puno galijota se prijavilo za mornare na pesimama i za galijote na zarobljenim galijama, koje su sada bile u hrvatskoj mornarici. Takve galije, na kojima je posada bila sastavljena od oslobođenih galijota, bile su strah i trepet za sve venecijanske brodove koji su plovili Jadranom. Srca slobodnih galijota bila su puna tuge za svojima, koje su Mleci, po svom običaju poubijali. Bila su puna mržnje i bijesa, željna osvete zbog onoga što su doživjeli otkad su ih zasužnjili. Njima nitko nije mogao zapovijedati.

898. Kad bi uočili brod s lavom na jedru slijedili bi ga, pomalo mu se približili i kad bi se ukazala prilika, napali ga. Pri progonu su se služili svim trikovima. Stavili bi na svoja jedra lava i venecijansku zastavu ili boje Bizanta, koji je s Venecijom, kao dobar gospodar, bio u dobru pa ga se Mleci nisu bojali. Nakon boja bi oslobodili sve galijote, a sve Mletke povješali po jarbolima. Plijen bi razgrabili, a brod prepustili oslobođenim galijotima. Takve galije da bi preživjele, nisu imale drugog izbora, do li napadati sve trgovačke brodove u Jadranu.

899. Te je večeri cijeli Zadar bio u svjetlu. Po svim zidinama, tornjevima i kulama gorjele su vatre. Posvud oko mora zapaljene su vatrice, a nasred mora plutale su splavi na kojima je gorio oganj. Skoro svi ljudi nosili su baklje, a bakljada se kretala oko cijelog Zadra. Ispred Puntamike gorjele su galije koje je morska struja polako nosila prema jugu. More oko gorućih galija bilo je obojeno crvenožutozelenom bojom. Još uvijek se s galija ali i sa dasaka oko njih moglo čuti bolne krike i vapaje onih koji su zvali u pomoć. Veslačice su još uvijek vozile naokolo i spašavale one koje bi pronašli.

900. Zadarski župan je pozdravio sve nazočne. Lijepo je zahvalio na pobjedi i rekao im da se previše ne vesele, jer će Mleci opet pokušati pokoriti grad i neka budu uvijek spremni za obranu. Dugo u noć se pjevalo, pilo, jelo i veselilo. Nakon nekog vremena, kada je stigla zahvala Zadranima od zajedničkog kralja iz Pešte, opet su se veselili i napravili bakljadu. Kralj je poslao i puno zlatnika za popravak svega što je na brodovima oštećeno u boju, a ostalo je i za gradnju nekoliko novih ormanica i kundura.